Evo vam primjer žene prostitutke, vrhunske ljepote, koja ne pristaje na blud osim za stotinu dinara (zlatnika).
Naišla je pored pobožnjaka koji nikada nije Allahu bio nepokoran ni koliko jedan treptaj. Allaha je obožavao u isposničkoj ćeliji, ali ga je ipak uspjela zavesti.
(Istinu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Bojte se dunjaluka i bojte se žena.")
I pobožnjak je poželio da učini blud sa njom, ali je odbila dok joj ne dadne stotinu zlatnih dinara.
Pobožnjak nije imao ni rijala, ni dinara, ni dirhema, pa šta je učinio? Napustio je svoju ćeliju i otišao da marljivo radi kako bi zaradio stotinu dinara. Kada je sakupio novac došao je kod bludnice pred njen dvorac i pokucao na vrata.
- Evo me - reče joj - donio sam stotinu dinara i došao sam.
- Uđi - pozva ga ona. Pa kada kroči u njen dvorac, vidje da se ona uljepšala sa potpunim ukrasima i penjući se na pozlaćeni krevet, reče mu: - Hajde, dođi mi!
A on? Pade u sjedeći položaj.
- Tvrdio si da ćeš kada sakupiš novac doći, a kada sam ti dozvolila da me imaš ti odjedanput sjedaš? - prigovori mu ona.
- Sjetio sam se stajanja pred Uzvišenim Allahom na Sudnjem danu pa me udovi više nisu mogli nositi - pojasni joj on.
- Ne izlazi iz ove kuće dok me ne oženiš! - zadrhtala je bludnica od straha.
- Ali ja te, Boga mi, neću oženiti - kaza pobožnjak. - Uzmi ove dinare i pusti me da izađem.
- Nećeš izaći sve dok ne pristaneš da se oženiš sa mnom - bila je uporna.
On joj reče kako se zove mjesto u kome živi i da će je, ako dođe kao pokajnica, oženiti. Izašao je kajući se duboko zbog namjere da učini grijeh, i zbog toga što je ostavio ibadet i obožavanje Allaha za vrijeme dok je zarađivao stotinu dinara da bi platio blud.
Nažalost, neki od današnjih mladića - Allah ih uputio - skupljaju dirheme i dinare da bi putovali u zemlje nevjerstva i golotinje u potrazi za onim što je Allah zabranio. Zatim se vraćaju kao da ništa nije bilo. Kao da ih Uzvišeni Allah, Njemu pripadaju i slava i zahvala i ponos, ne prati osim na Arabijskom poluotoku.
A što se tiče žene bludnice, nju je zaposjela gorčina velikog grijeha i bacila je u brigu odvratnost razvratnog djela. Vratila se Allahu, kajući Mu se i otišla je da traga za onim ko je bio razlogom njenog pokajanja.
Došla je u selo, pitala za pobožnjaka i saznala gdje mu je kuća. Pokucala je i on joj je otvorio. Sjetio se trenutka kada mu je noga zamalo skliznula sa pravoga puta pa je zahroptao i umro, kao što prenosi Ibn-Kudameh u svojoj knjizi "Pokajnici".
Veoma se rastužila ova pokajnica nakon smrti pobožnjaka i odlučila da se uda za nekog njegovog rođaka zbog prevelike ljubavi prema njemu. Rekli su joj da pobožnjak ima jednog veoma siromašnog, ali bogobojaznog brata. Rekla je: "Udaću se za njega iz ljubavi prema njegovom bratu." Allah je dao da se iz tog braka rode sedmorica dobrih i skromnih pobožnjaka.
Nema boga osim Allaha. Veličanstveno je pokajanje, pa ima li pokajnika?
Iz knjige: "Vrtovi pokajnika" (drugi dio), napisao: Fehd A. El-Humejd, preveo: Jasir F. Dizdarević
.jpg)
0 komentari:
Objavi komentar